U subotu 13.04.2024. proveli smo dan sa ekipom  iz Zagreba željnih zanimljivosti iz svijeta ptica ali također spremni na biciklističke avanture po Prigorju. U svježije ali sunčano jutro upoznali smo se s njima uz čašicu Medonije – domaćeg likera od aronije i meda. Uvodno smo ekipu  uputili u način podešavanja električnog pogona na biciklima prilikom pedaliranja kako na ravnicama tako i na uzbrdicama, a onda objasnili taktiku i ciljeve naše avanturističke rute; odmaranje nakon svakih nekoliko kilometara, po mogućnosti u hladu radi promatranja ptica i prirode. Podijelili i podesili dalekozore zatim kacige i spremni smo za pokret.

Darko je već uvodno u Karanama  primijetio vrapce i golubove, te ukazao na razlike među njima. Iz obližnje šume čuo se pjev kosova.

Ruta koju smo koristili maksimalno je izbjegavala korištenje glavnih prometnica, pa smo tako “presjekli” industrijsku zonu, biciklističkom stazom prošli pored Plodina i došli do Parka Gustava Buhotinskog kod više poljoprivredne škole u Križevcima  – koji je usput rečeno spomenik parkovne arhitekture. Pogledali smo raspoložive ptice u prolistalom parku, sive vrane koje su skupljale grančice za izgradnju gnijezda, te poslušali veliku sjenicu i goluba grivnjaša. Naše goste najviše je zanimalo ponašanje sivih vrana i njima sličnih vrsta s kojima se susreću u Zagrebu.

Nastavili smo prelaskom preko brda Ratarna postavkom bicikala na “turbo”. Problema nije bilo, pa smo u tren oka bili u šumi Ratarni u kojoj smo se nadali velikim djetlićima i sivim žunama koji su za dužeg boravka u ovoj šumi neizbježni. Na žalost oni su nas iznevjerili, ali poslušali smo pjev skrovitih zeba i velikim sjenica koje su vizualno upoznali pomoću slika u vodiču za prepoznavanje ptica.

Putovanje smo nastavili kroz vinograde i voćnjake preko Širokog Brezja i Velikog Potočeca do brežuljkastog mozaičnog poljoprivrednog staništa. S brežuljaka smo se spustili makadamom do glavne asfaltirane ceste koja nas je brzo dovela do mosta preko Glogovnice obraslu u vrbe, topole i ostalo grmlje. Grmlje je bilo okupirano raspjevanim crnokapim grmušama i recitacijama grmušama pjenica. Iz dubokog hlada i uz žubor vode promatrali smo vjetruše koje su patrolirale pojasom livada u potrazi za miševima između vodotoka i brežuljkastih oranica.

Potpomognuta vožnja krivudavim asfaltom neutralizirala je toplinu Sunca na zadnjoj dionici do jezera. Ipak, prije jezera pristali smo ispod velike vrbe kako bi smo proučili velika smeđa i rogata goveda koja su preživala u hladu ili se češkala o bujno razgranatu lijesku.
Simpatične krave skrenule su pažnju sa crnoglavog batića i bijele pastirice koje su bile u uobičajenoj potrazi za mušicama. Pozdravili smo kravice i vrlo brzo došli do jezera Čabraji. Iako je bilo načičkano ribolovcima našli smo prostora i za sebe. Kruženje oko ribnjaka obuhvatio je i vožnju po drvenoj šetnici izdignutoj iznad močvarnog šumskog tla. Bile su prisutne bezopasne životinje: zelene žabe, barske kornjače, gušteri zelembaći i zmija ribarica, u šumi su zviždali zviždci i dugokljuni puzavci, a u dabrovom branom stvorenom jezercetu plivale dvije divlje patke. Na ulazu na jezeru pored dječjeg igrališta uzeli smo si vremena za osvježenje i pokoji zalogaj. Dok smo na klupi dijelili poslovne priče od kojih smo pobjegli, u tršćaku iza leđa veliki trstenjak pokušavao je skrenuti pažnju potencijalnih boljih polovica na sebe glasnim kreketanjem i krokotanjem. Ali neuspješno, pa je obližnja kukavica osuđena na barem dva tjedna kukanja dok netko ne sagradi gnijezdo u koje bi podvalila svoje jaje.

Nakon što nas je okružio par škanjaca bili smo spremni na povratak. Nastavili smo B biciklističkom rutom koja nam je priredila jedan superstrmi adrenalinski makadam, te uspon na vrhunce iznad Gornje Glogovnice. Prije središta Svete Helene usuglasili smo odabir šumskog puta koji nas je poslužio ugodnim hladom. Lokve po izbrazdanom šumskom putu su poslužile za test spretnosti vožnje biciklom, ali i za upoznavanje sa simpatičnom žabom, žutim mukačem. Ova šuma je pored ostalih ptica naseljena i najvećim pticama pjevicama u Hrvatskoj, gavranima.

Šumski put uskoro se pretvorio u makadam, pa cestu gdje smo uz međusobno čavrljanje pronašli biciklističku stazu koja nas je mimo gradske gužve sretno vratila na polazište. Tek što smo stigli u Karane, pozdravilo nas je kliktanje jednog para vjetruša, ali njih nismo ponudili novom dozom ohlađene Medonije, koja nam je toliko prijala da smo malo pretjerali s njom. Kako liker nije za žeđ i osvježenje, za to nam je poslužio ohlađeni sok od bazge.  Bicikli su bili hvaljeni, baterije su još uvijek bile barem 50% pune, biciklisti raspoloženi do samog odlaska, dok ptice ostaju na raspolaganju do iduće prilike.